Kralj Tomislav

Tomislav iz vladarske kuće Trpimirovića smatra se prvim hrvatskim kraljem. Historiografija 19. stoljeća njegovu krunidbu povezuje s 925. godinom, iako mnogi moderni povjesničari to danas osporavaju pripisujući taj događaj izdanku pučke predaje. U povijesnim dokumentima Tomislav se ne pojavljuje često. Prvi put spominje ga Toma Arhiđakon, i to kao kneza (dux croatorum) koji je vladao 914. godine (u djelu Historia Salonitana Tome Arhiđakona piše: „Godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava...“), dok se kraljem (regi Crouatorum) naziva u pismu pape Ivana X. iz 925. godine. Kao kralj spominje se i u bilješci s crkvenog sabora u Splitu 925. godine (Tamisclao rege),pa je ta godina i prihvaćena kao godina početka njegove vladavine.

Iako se ni o njegovoj vladavini ne zna puno, u Tomislavovo doba zaustavljeni su prodori Mađara prema Jadranu (bitka na Dravi 917. godine), te se smatralo da je upravo pod Tomislavovom vlašću hrvatska država proširena ujedinjenjem Primorske i Posavske Hrvatske. Pripisuje mu se i pobjeda nad bugarskim carem Simeonom (bitka na Drini 925. godine), koji nakon pobjede nad Srbima i zauzimanjem Raške šalje bugarsku vojsku i na Hrvatsku. Konstantin Porfirogenet u svom djelu De administrando imperio tadašnju hrvatsku vojsku i mornaricu opisuje kao veliku i moćnu, a granice hrvatske države protežu se od Drave na sjeveru, Drine na istoku, Mirne i Raše na zapadu do mora na jugu, što je također interpretirano kao Tomislavova zasluga.

Robert Frangeš Mihanović, Kralj Tomislav – reljef, sadra, 1928.-1938. (MZP-667)