TTema monumentalne konjaničke figure zauzima važnu ulogu u povijesti kiparstva i obično prikazuje važne povijesne ličnosti kao moćne, hrabre i plemenite junake s namjerom da njihova slava ostane sačuvana i za buduće naraštaje. Pojavljuje se već u razdoblju antike, a najranija sačuvana skulptura tog tipa jest brončani spomenik Marku Aureliju (176.). Interes za tu kiparsku temu ne jenjava ni u sljedećim stoljećima, od renesanse (Donattelov Gattamelata, 1453., i Verocchijev Colleoni, 1480. – 1488.) i baroka preko 19. stoljeća (Schluterov Gross Kurfurst, Hildebrandov Bismarck) do 20. stoljeća (Meštrovićevi Indijanci). U nacionalnom kontekstu konjaničkih figura s kraja 19. i iz prve polovice 20. stoljeća, uz skulpturu kralja Tomislava, svakako se treba osvrnuti na Bana Josipa Jelačića autora Antona Dominika Fernkorna (1866.).

 Fernkorn se pri oblikovanju svog spomenika ugledao na djela iz ranijih razdoblja. Spomenik banu Josipu Jelačiću podsjeća, po oblikovanju i pozi samog konja, na Donatellova Gattamelatu. Po uzoru na antiku, statičan je, a što se prikaza samog bana tiče, podsjeća na barokne skulpture zbog mnoštva detalja, volumena, duboke modelacije.

Frangešov Kralj Tomislav po stavu je najsličniji Colleoneu, iako je po smirenosti i dostojanstvenosti možda sličniji Hildebrandovu Bismarcku.

K

ao animalist, Frangeš Mihanović veliku pažnju posvetio je izvedbi konja. Osim što je pažnju posvetio anatomiji konja, pri izradi Tomislava Frangeš se posvetio i proučavanju arheologije, tj. izgledu starohrvatskih vladara. Tako kipar Tomislavu stavlja krunu s uhobranima i tri križa na obodu po uzoru na krunu vladara iz Splitske krstionice iz 9. stoljeća, a slična kruna pojavljuje se i na fresci predromaničke crkve sv. Mihajla u Stonu. Radi se o kruni koja je bila karakteristična i za franačke kraljeve. Starohrvatske uzore Frangeš je tražio i na drugim odjevnim predmetima, pa su tako i košulja, plašt i mamuze izvedeni po uzoru na arheološke nalaze iz tog vremena.

 Autorov pristup u izradi kraljevske figure najbolje se može objasniti njegovom percepcijom Tomislava, pa tako Frangeš u svojim bilješkama piše: „Shvatio sam Tomislava kao vanredno pravednog i moćnog vladara, koji je okupio cijeli hrvatski narod oko sebe baš radi svojih vrlina i kreposti, koje je pokazao i u svojim djelima. Nepobitna je historijska činjenica da je osvajačku vojsku Simeona bugarskog protiv hrvatske pobio, ali nije tu pobjedu iskorišćivao nego je na granici stao i nije potučenog neprijatelja progonio... Tako sam htio naglasiti kao glavno obilježje hrvatskog kralja i najjači osjećaj svih Hrvata , osjećaj za pravo, ostavljajući svakome svoje, ali svoje pravo branimo.“
Upravo osjećaj pravednosti bio je glavna nit vodilja i osobina koju je želio utkati u figuru prvoga hrvatskog kralja.

Tomislava je tako prikazao kako ponosno jaše na konju u lijevoj ruci držeći jabuku, znak kraljevske moći, a u desnoj ravno žezlo s križem na vrhu, simbol stabilnosti i upravljanja narodom. Mač mu je zasukan oko pojasa simbolizirajući pritom njegov miroljubiv karakter.Konjanik je postavljen na kameni postament te dominira vizurom istoimenog trga.