Postavljanje spomenika
1925. – 1935.
Proslava 1000. obljetnice osnutka Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine bila je glavni poticaj ideji o podizanju spomenika prvom hrvatskom kralju, Tomislavu. Inicijator ideje bio je zagrebački odvjetnik dr. Milan Dečak, koji osniva Odbor za podizanje spomenika kralju Tomislavu te preko njega počinje prikupljati sredstva za njegovu izradu. Odbor je službeno osnovan još 1924. godine, a 1925. aktivirani su svi odjeli odbora (umjetnički, novinarski, financijski, gospojinski), objavljen je Pravilnik i započinje realizacija svega što je do tada zamišljeno. Na čelo umjetničkog odbora postavljen je Robert Frangeš Mihanović, kojemu je i dodijeljena uloga autora spomenika. Frangeš je spomenik zamislio na južnoj strani nekadašnjeg Trga I. ispred Glavnog kolodvora u Zagrebu, na istome mjestu gdje je 1905. Viktor Kovačić zamislio sjedeću skulpturu cara Franje Josipa I. Pozitivna politička atmosferazbog proslave 1000. obljetnice osnutka Hrvatskoga Kraljevstva pretočena je i u pozitivnu atmosferu Odbora, pa je već 31. 12. 1925. uz svečanu ceremoniju posvećen i u riznici zagrebačke katedrale pohranjen temeljni kamen spomenika. Ideja o podizanju spomenika podržana je i u medijima te su sve češći novinski članci koji ističu hrvatsku prošlost i nedovoljnu prisutnost važnih osoba iz hrvatske povijesti u imenima naših ulica i trgova. Tako je 1927. godine Trg I. u očekivanju spomenika preimenovan u Trg kralja Tomislava. Iste godine i Odbor je pretvoren u Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu.
dr. Milan Dečak (1883.-1968.)
Uisto vrijeme rađa se ideja o uređenju Milenijskog muzeja na istome trgu, gdje su trebali biti izloženi starohrvatski spomenici, o čemu je brigu u sklopu Odbora preuzeo Viktor Hoffiller. Od tog se projekta ipak odustalo 1932. godine, kako zbog nedostatka financija tako i zbog činjenice da se originalni spomenici ne smiju izmjestiti u Zagreb, a sadreni odljevi nisu pogodni za izlaganje na otvorenom.Sadreni odljevi počeli su se izrađivati 1928. godine, a nakon odustajanja od Milenijskog muzeja dio je pohranjen u Gliptoteku HAZU.
Kako su na početku novčani prilozi drugih gradova, prigodnih svečanosti i pojedinaca bili visoki, činilo se da će spomenik biti postavljen u kratkom roku, ali prilike se ubrzo mijenjaju.Uz manje pompe nego prijašnjih godina, Robert Frangeš Mihanović 1930. godine dovršio je sadreni model koji je trebalo odliti u broncu, a uz to trebalo je izraditi i postolje. Kralj Aleksandar I. darovao je za lijevanje 5.000 kg topovske bronce, što je uz do tada prikupljena sredstva trebalo biti dovoljno za njegovo lijevanje. Lijevanje 6 m visokog spomenika u 26 dijelova izveo je Zvonimir Oblak u svojoj ljevaonici na Savskoj cesti 170. Iako je lijevanje premašilo predviđeni proračun, brončani spomenik dovršen je 1933. godine.
Trg kralja Tomislava, po projektu
Viktora Kovačića (arhiva ARLIKUM)
ljevaonica Zvonimira Oblaka u Savskoj ulici (vl. Nives Šoša)
Situacija projektiranog spomenika Franji Josipa I. Viktora Kovačića, akvarel, olovka, pastel (ZC-1218)
Naslovnica kataloga izložbe Roberta Frangeša Mihanovića, 1935 (ARLIKUM)
1935. – 1940.
Spomenik je 1935. godine bio izložen u autorovu ateljeu u Rokovu perivoju, gdje ga je vidjelo oko 3.500 ljudi. U tom trenu za njegovo postavljanje nedostajalo je još samo postolje i činilo se da se realizacija približava kraju, ali prave komplikacije tek su počele.
Prvo se 1938. godine u pitanje dovodi mjesto postavljanja spomenika s prijedlozima da se on smjesti na sredinu trga ili pak na Svačićev trg. Milan Dečak u više se navrata pozivao na projekt Viktora Kovačića prema kojem je spomenik Franji Josipu I. trebao biti postavljen na južnom dijelu trga ističući da se radi o velikom spomeniku koji bi trebao biti vidljiv i sa Starčevićeva trga i iz Mihanovićeve ulice. Revitalizira se i ideja o osnivanju Milenijskog muzeja, koji bi bio smješten u Umjetničkom paviljonu, ali i uređenje cijelog trga u čijoj bi se sredini postavio kip Croatije. Na taj način zamišljen je Forum Croatorum, koji je trebao biti svojevrsni memorijalni prostor hrvatskog naroda. Trg je trebao biti okružen spomenicima zaslužnih Hrvata s kipom Croatije kao središnjom figurom, flankiran na sjeveru Milenijskim muzejem, a na jugu spomenikom Tomislavu.
Sadreni model spomenika kralju Tomislavu, 1930. (fototeka Gliptoteke HAZU)
Gradsko poglavarstvo ipak je 21. listopada 1939. izdalo građevinsku dozvolu prema kojoj se spomenik mora podignuti na polukružnom proširenju hodnika, nasuprot zgrade Glavnog kolodvora, pod uvjetom da se taj prostor poveća i ojača.
Kao glavni protivnik postavljanju spomenika i Foruma Croatorum pojavljuje se Društvo Zagrepčana koje se protivi projektu pozivajući se pritom na nekadašnji projekt Ivana Meštrovića prema kojem bi se na istome mjestu trebao podići monumentalni slavoluk pobjede i spomenik Aleksandru Karađorđeviću.
Sadreni model spomenika kralju Tomislavu (fototeka ARLIKUM)
Osim Društva Zagrepčana, veliki protivnik spomenika postaje i ravnatelj Konzervatorskog ureda Gjuro Szabo, koji Frangešovu radu spočitava i umjetničku vrijednost proglašavajući ga teatralnim i promašenim djelom te ruglom grada Zagreba. Za mjesto postavljanja predlaže trg ispred Esplanade, gdje će se, prema njegovim riječima, mane spomenika prikriti. Brojne kritike i polemike oko postavljanja skulpture kao i općedruštveno-politička klima postupno su doveli do napuštanja ideje o Forumu Croatorum.
Osim smještaja spomenika, ubrzo diskutabilnom postaje i njegova orijentacija. Prema Frangešovu konceptu Foruma Croatorum, on je trebao biti okrenut prema sjeveru, tj. prema figuri Croatije.
1940. – 1947.
Nakon smrti Frangeša Mihanovića 12. siječnja 1940., arhitekt Bruno Bauer nastavlja s radom na projektu izgradnje postolja uz kritike i negodovanje javnosti. Osim samog položaja skulpture, govori se i o pitanju originalnosti spomenika te list Večer navodi da je Frangešov spomenik plagijat budimpeštanskog spomenika kralju Stjepanu autora Barnabasda Buzya, iako je Frangešov spomenik nastao ranije. Banska je vlast 1940. konačno utvrdila da se spomenik postavi na današnjoj lokaciji, uz ponovne pokušaje izmjene odluke. Iako je 1942. postolje dovršeno, spomenik i dalje nije postavljen na svoje mjesto, a 1945. na njega je montirana partizanska zvijezda.
Petokraka zvijezda na postolju za spomenik kralju Tomislavu, 1945.
Postavljanje spomenika kralju Tomislavu, 1947. (arhiv Gliptoteke HAZU)
Postavljanje spomenika kralju Tomislavu, 1947. (arhiv Gliptoteke HAZU)
Postavljanje spomenika kralju Tomislavu, 1947. (arhiv Gliptoteke HAZU)
U listopadu 1947. spomenik kralju Tomislavu konačno je postavljen na svoje mjesto, okrenut prema jugu. Postavljen je samo jedan Frangešov reljef koji je ubrzo zamijenjen reljefima I. Sabolića i Ž. Janeša. Na južnoj strani postolja stajao je natpis:
Tomislav, prvi među hrvatskim vladarima ujedinio je svoja plemena u jednoj državi, te se godine CMXXV proglasio kraljem. Vladao je od Drave - Jadrana nad gradovima Splitom, Zadrom, Trogirom i nad otocima od Krka i Raba do Visa, Brača i Korčule. Pobjedonosno je ratovao u Panoniji, na Dravi i Apuliji. Kao Ljudevit Posavski stotinu godina prije njega u borbi protiv Franaka, i Tomislav je djelovao u Savezu sa Srbima, simbolično naslućujući jedinstvo Jugoslavenskih naroda.
Tek su 1991. na postolje vraćeni originalni Frangešovi reljefi, maknut je natpis s južne strane postolja i na njegovo mjesto postavljen je hrvatski grb, pa je tako spomenik nakon više od pola stoljeća od svog nastanka, konačno dobio svoj davno planirani izgled.
Spomenik kralja Tomislava danas (fotografija Marko Jandrić)
Spomenik kralja Tomislava danas (fotografija Marko Jandrić)
Posljednja intervencija na spomeniku zabilježena je 2001. godine kada su skulptura, reljefi i postolje detaljno pregledani i restaurirani.